Šta je prirodni gas?

Prirodni gas ili zemni gas je prirodno fosilno gorivo koje se u prirodi nalazi u gasovitom stanju. U prirodnim nalazištima javlja se samostalno, kao suvi zemni gas, ili pak u naftnim nalazištima zajedno sa naftom, kao vlažni zemni gas.

U poređenju sa ostalnim fosilnim gorivima ima najmanji koeficijent emisije CO2 (ugljendioksida) po jedinici oslobođene energije i zato se smatra ekološkim gorivom.

Po svom sastavu prirodni gas predstavlja smešu gorivnih i negorivnih gasova. Sastav mu znatno varira zavisno od mesta gde se javlja. Karakteristično je da tamo gde se javlja sa naftom (vlažni zemni gas) veći je udeo gasova sa više ugljenikovih atoma.

Glavni i preovlađujući sastojak mu je metan (CH4) čiji zapreminski udeo može da se kreće i do 98%. Ostali gorivi gasovi koji uz metan čine prirodni gas su tzv. viši ugljovodonici: etan (C2H6), propan (C3H8), butan (C4H10), pentan (C5H12). Od negorivih gasova, ili inertnih gasova, u prirodnom gasu nalaze se azot (N2) i ugljendioksid (CO2) kao i manji procenat sumpornih jedinjenja.

Povećano prisustvo inertnih gasova u prirodnom gasu usporava proces sagorevanja i narušava kvalitet sagorevanja prirodnog gasa, jer dolazi do nepotpunog sagorevanja praćenog povećanjem sadržaja ugljenmonoksida (CO) u produktima sagoravenja. Ova pojava uzrokuje najmanje dve nepoželjne pojave; kao bezbednosni i ekološki problem, jer je ugljenmonoksid toksični gas, a sa druge strane predstavlja gubitak energije, s obzirom da je ugljenmonoksid gorivi gas. Dakle, radi se o sniženju stepena iskorišćenja prirodnog gasa, što negativno utiče na donju toplotnu vrednost, odnosno na troškove eksploatacije.

Nakon što se crpljenjem dovede na zemljinu površinu, prirodni gas se čisti od primesa kao što su voda, drugi gasovi, ostaci nafte i mehaničke nečistoće, da bi se doveo u granice propisanog kvaliteta.

Nakon pročišćavanja, prirodni gas se transportuje gasovodima velikih prečnika u čijem sastavu su kompresorske stanice, skladišta, merne i regulacione stanice do primopredajnih stanica, a zatim se sistemima distribucije transportuje do krajnjih korisnika.